“Lov” aktuelnog stručnog štaba fudbalske reprezentacije BiH na talente širom svijeta je najveća pobjeda, ističe, između ostalog, u intervjuu za portal Res Publica najpoznatiji bh. sporstki novinar i komentator, te osnivač i direktor Međunarodnog sportskog simpozija “Simposar” Sabahudin Baho Topalbećirević.
RP: Nogometna reprezentacija BiH plasirala se na svoje drugo Svjetsko prvenstvo. Godinama ste uz reprezentaciju, poslovno, privatno. Kako ste doživjeli kraj susreta na Bilinom polju protiv Italije?
Topalbećirević: To su oni trenuci zbog kojih se živi za ovaj posao. Kada je sudija svirao kraj na Bilinom polju, osjećao sam se ponosan kao i svi, ali i osjetio ogromno olakšanje jer su tenzije bile velike. Prošao sam sa ovom reprezentacijom sve, od onih prvih, istorijskih koraka, preko Brazila, pa do svih onih bolnih baraža koji su nas lomili.
Gledati kako Italija, jedna takva velesila, pada u Zenici, a naši momci slave istorijski uspjeh… Nije to bio samo sportski rezultat. Ipak, bila je to pobjeda mentaliteta i dokaz da ova zemlja, kada se poslože energija, znanje i inat, može apsolutno sve. Privatno i profesionalno, srce mi je bilo ogromno.
RP: Selektor Sergej Barbarez je objavio spisak reprezentativaca koje će povesti na Mundijal. Jeste li zadovoljni? Mislite li da je bilo prostora za neka druga imena?
Topalbećirević: Kao neko ko je u svojoj karijeri analizirao stotine spiskova i selektora, uvijek kažem jednu stvar – selektor je taj koji bira tim, ali i taj koji na kraju nosi svu odgovornost. Barbarez je izabrao momke u koje najviše vjeruje i koji najbolje odgovaraju njegovoj taktičkoj zamisli.
Da li uvijek ima prostora za diskusiju o jednom ili dva imena? Naravno, to je fudbal i svako u Bosni i Hercegovini ima svoj sastav. Međutim, ovaj spisak je rezultat jasne vizije i kontinuiteta koji je napravljen. Najvažnije je da su momci zdravi, motivisani i da unutar ekipe vlada hemija koja nas je i odvela na Mundijal.
RP: Šta smatrate kao realan domet reprezentacije na Mundijalu?
Topalbećirević: Uvijek moramo balansirati između naših ogromnih želja i surovog profesionalizma. Sam plasman među najbolji timove svijeta je ogroman uspjeh. Ipak, tamo ne idemo turistički. Realan domet? Prolazak grupne faze bi bio fantastičan rezultat i ogroman uspjeh za bh. fudbal.
Mnogo toga će zavisiti od samog rasporeda, forme u tom ključnom mjesecu i, naravno, onog faktora sportske sreće koji je na ovakvim turnirima presudan. Ključno je da odigramo hrabro, bez kompleksa inferiornosti, jer smo pokazali da se možemo nositi sa najvećima.
RP: Iako na početku mandata osporavan od mnogih, aktuelni stručni štab reprezentacije na čelu s Barbarezom, ali i Emirom Spahićem, uspio je ostvariti odličan rezultat. Ipak, možda najvrijednije što su donijeli je budućnost, a kroz veliki broj mladih i perspektivnih momaka koje su uspjeli pronaći diljem Evrope i svijeta. Kako gledate na ovaj segment, koji je, čiji mi se, nedostajao i bio zapostavljen godinama unazad?
Topalbećirević: Na početku je bilo mnogo skepticizma, što je kod nas uobičajeno. Ali Sergej Barbarez, Zlatan Bajramović, Emir Spahić i ostali koji su tu, su uradili posao koji je godinama bio zapostavljen, donijeli su sistem, autoritet i, što je najvažnije, dugoročnu viziju.
Taj “lov” na talentovane momke bh. korijena širom Evrope i svijeta je zapravo najveća pobjeda ovog stručnog štaba. Godinama smo gubili dragulje jer nismo reagovali na vrijeme. Ovaj štab je pokazao profesionalizam, razgovarao s tim momcima i njihovim porodicama, te im ponudio jasan sportski projekt. To je temelj na kojem će reprezentacija živjeti i narednih deset godina.
RP: Jednog čovjeka se moramo posebno dotaći, kapitena, Edina Džeke. Igra sigurno svoje posljednje Svjetsko prvenstvo. To je i svojevrsna nagrada za veliku nogometnu karijeru kako na klupskom, tako i na reprezentativnom planu. U proteklim godinama dao je, utisak je, sve što je mogao za reprezentaciju. Kako biste ocijenili angažman kapitena i strahujete li, na određeni način, od budućnosti bez Džeke u vrhu napada?
Topalbećirević: Edin Džeko je institucija. Sve što bih rekao o njegovom doprinosu, klupskoj i reprezentativnoj karijeri, bilo bi premalo. Ovo Svjetsko prvenstvo je apsolutno zaslužena kruna za sve što je dao ovoj zemlji, svakoj minuti u dresu sa državnim grbom, svakom golu i svakom liderskom potezu na terenu i van njega.
Što se tiče straha od budućnosti… Fudbalski, naravno da će biti neopisivo teško zamijeniti igrača takve klase i harizme. Takvi se rađaju jednom u nekoliko decenija. Ali, fudbal ne smije stati. Upravo kroz ove mlade momke koje stručni štab uvodi, moramo graditi novi sistem u kojem nećemo tražiti “novog Džeku”, jer on ne postoji, nego ćemo tražiti kolektivnu snagu koja može nadomjestiti njegov odlazak.
RP: Privodi se kraju i takmičenje u bh. prvenstvu. Banjalučki Borac je šampion, Zrinjski je osvajač Kupa. Kako gledate na domaće prvenstvo, posebno uzevši u obzir brojne afere, optužbe na račun suđenja, te česte navijačke ispade?
Topalbećirević: Borcu čestitke na tituli, Zrinjskom na Kupu, to su ekipe koje su na terenu pokazale najviše konstante. Međutim, ne možemo zatvarati oči pred problemima. Naša liga ima ogroman potencijal, ima strast, ali je prečesto opterećena aferama, sumnjivim sudijskim odlukama i tenzijama koje nemaju veze sa sportom.
Navijački ispadi i stalne optužbe štete ugledu fudbala. Dok god se više bude pričalo o ljudima u crnom i vanfudbalskim strukturama nego o ljepoti igre, potezima i mladim igračima, tapkat ćemo u mjestu. Fudbal se mora vratiti fudbalerima.
RP: I domaćom ligom i reprezentacijom upravlja Nogometni savez, na čelu sa Vicom Zeljkovićem. Kako biste ocijenili rad tog upravljačkog tijela i predsjednika Nogometnog saveza?
Topalbećirević: Rezultat reprezentacije i plasman na Mundijal sigurno daju ogroman vjetar u leđa i to se mora knjižiti kao uspjeh u mandatu ovog rukovodstva, jer su povukli ključne poteze oko stručnog štaba.
Infrastrukturni projekti, tereni, takođe su korak naprijed koji se mora priznati. Ipak, uloga krovne kuće fudbala je i da obezbijedi apsolutnu regularnost, transparentnost i povjerenje javnosti u domaće takmičenje.
Predsjednik saveza i izvršni odbor imaju rezultatski uspjeh sa reprezentacijom, ali predstoji još mnogo posla na ozdravljenju domaćeg klupskog fudbala kako bi se eliminisale stalne sumnje i podignute tenzije.
RP: Do samog kraja je stiglo i takmičenje u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka. Arsenal i PSG borit će se za titulu. Vi ste, kao komentator, u domove ljudi donijeli stotine utakmica najkvalitetnijeg svjetskog klupskog takmičenja, desetine finala, uživo, sa lica mjesta. Šta očekujete od finala u Budimpešti?
Topalbećirević: Imao sam privilegiju da sa lica mjesta komentarišem na desetine finala Lige prvaka, da osjetim taj elektricitet na stadionima širom Evrope.
Finale u Budimpešti donosi nam strašan sudar – s jedne strane je PSG, koji je prošle godine konačno probio led, skinuo višegodišnje prokletstvo i postao prvak Evrope, a sada u Mađarsku stiže sa šampionskim stavom i namjerom da odbrani titulu. S druge strane je Arsenal sa Mikelom Artetom, koji igra fantastičan, struktuiran i moderan fudbal i koji tek sanja taj svoj prvi istorijski trofej.
Očekujem taktičko nadmudrivanje na najvišem nivou, ali i spektakl. Kada se igra za najvažniji klupski pehar, nijanse odlučuju, a Budimpešta će sigurno biti sjajan domaćin.Mislim da je PSG blagi favorit ali ne bih otpisao Arsenal.
RP: Okončano je i još jedno izdanje međunarodnog sportskog simpozija “Simposar“. Prvo van Sarajeva, u Novigradu. Jeste li zadovoljni viđenim i porukama koje su se mogle čuti od zaista i ove godine eminentnih sportskih radnika?
Topalbećirević: Izuzetno sam ponosan. Donijeti odluku da se “Simposar“, nakon toliko godina u Sarajevu, po prvi put održi na obali, u prelijepom Novigradu, bio je profesionalni izazov, ali se pokazao kao pun pogodak. Ugostiti vrhunska imena regionalnog i svjetskog sporta, to su sve šampioni koji u svojim karijerama bili evropski i svjetski prvaci, šamoioni u svojim državama, ljudi od koji se ima šta čuti.
Vidjeti tu razmjenu ideja, emocija i poslovnih kontakata na jednom mjestu, potvrda je da ovaj simpozijum ima nevjerovatnu težinu. Poruke koje su poslane o zajedništvu, sportskoj diplomatiji, razvoju mladih i biznisu u sportu, odjeknule su regionom. Novigrad je disao sportski, a “Simposar“ je još jednom podigao ljestvicu.
RP: Najemotivniji dio ovogodišnjeg Simposara svakako je bila premijera dokumentarnog filma Ćiro – nikad ispričana priča, čiji ste upravo vi i autor. Šta vas je motivisalo i jeste li zadovoljni finalnim proizvodom i reakcijama?
Topalbećirević: Meni je to bio možda i najteži, ali i najdraži profesionalni zadatak. Ćiro Blažević nije bio samo trener svih trenera, on je bio moj prijatelj, čovjek nevjerovatne harizme, emocije i životne priče koja nadilazi same sportske terene.
Motivacija je bila jednostavna, ostaviti trajni spomenik čovjeku koji je obilježio jednu epohu i koji je bio neponovljiv. Želio sam prikazati Ćiru onakvog kakav je zaista bio, iza kulisa, sa svim njegovim usponima, padovima, tugama i onim njegovim prepoznatljivim šarmom.
Kada vidite suze u očima ljudi u sali tokom premijere, kada osjetite tu tišinu i aplauz koji ne prestaje, znate da ste uradili pravu stvar. Reakcije publike i struke u Novigradu su mi najveća nagrada i potvrda da je ta priča ispričana srcem, baš onako kako je Ćiro i živio.
