Govorila je i o sprezi novca i politike, koji godinama čine gotovo nemogućom borbu protiv “štancanja” diploma i kadrova sa sumnjivim znanjem i moralom, a koji će sutra preuzeti važne pozicije u društvu i državi, te pritiscima koji ne jenjavaju ni nakon jasnih odluka sudskih i političkih institucija. Rijetki su spremni napraviti razliku između diplome i znanja stečenih na ozbiljnim i akreditiranim ustanovama u odnosu na brojne kvazifakultete i kvaziuniverzitete, koji niču kao gljive poslije kiše.
U intervjuu za portal Res Publica istraživačka novinarka Anisa Mahmutović poručuje, između ostalog, da nastavak tih loših praksi neće donijeti ništa dobro budućim generacijama.
RP: Degradacija društva u BiH sve je izraženija, a tome svakako doprinose i brojne privatne, nazovimo ih visokoškolske ustanove. Vaše svjedočenje pred Komisijom za borbu protiv korupcije državnog Parlamenta itekako je imalo odjeka u javnosti, iako se radi o svima itekako poznatoj tematici. No, osim redovno kratkotrajnog eha koji tema sumnjivih privatnih univerziteta i diploma koje izdaju izazove, vjerujete li da se takvim pojavama može stati u kraj?
Mahmutović: Nadam se da će moći. Tome svjedoče dugogodišnje borbe u Goraždu, Tuzli. Mislim da je moguće popraviti trenutnu situaciju, ako bude dovoljno volje, moralne i intelektualne odgovornosti svih.
RP: Govorili ste pred Komisijom i o sprezi politike i finansijske moći koja borbu čini težom, gotovo i nemogućom. Kako prekinuti taj lanac čiji su najjači dio upravo oni koji bi svojim djelovanjem to trebali sprječavati?
Mahmutović: Na vaše pitanje nisam sigurna da imam pravi odgovor. Mislim da prvo moramo krenuti od izmjene Okvirnog zakona BiH, nakon toga Agencija za razvoj visokog obrazovanja BiH mora zaista provoditi nadzor akreditacija, rada tih visokoškolskih ustanova. Ono što je sad najvažnije istrajati na ustanovljavanju koje radio nezakonito, bez licenci, koliko, te ko su ljudi koji su davali akreditacije i licence i pod kojim uslovima?
RP: Istakli ste da s prozivanih univerziteta nikada nije stigao demant, već samo napadi i pokušaji diskreditacije. Koliko vam to, kao mladoj osobi, bez institucionalne zaštite, otežava i novinarski posao, ali i život u cjelini?
Mahmutović: Otežava život u smislu da mi je sigurnost dovedena u pitanje, da istupi advokata tih privatnih univerziteta uznemiravaju moje roditelje. Što se tiče poslovnih prilika i odražavanja na posao, zaista ko povjeruje u konstrukcije koje zadnjih dana iznose pojedini advokati privatnih univerziteta putem društvenih medija i šalju putem meilova, taj se zaista onda nikada nije bavio ovom vrstom novinarstva. Radim samo sa ljudima koji mi vjeruju i moji urednici su dugogodišnji saradnici.
RP: Govorili ste i o pritiscima koji dolaze od Mirnesa Ajanovića, dugogodišnjeg političkog djelatnika, advokata i aktuelnog predavača na jednom od univerziteta o kojem ste govorili – Evropskom univerzitetu Kallos Tuzla. O kakvim se tačno pritiscima radi i koliko su osnovane njegove tvrdnje o neutemeljenosti vašeg izvještavanja?
Mahmutović: Jutros je otišao korak dalje pa je protiv mene podnio krivičnu prijavu navodeći da sam saradnica SDA. Od jučer je putem stranice stranke BOSS koja je njegova targetira me kao politički instruisanog novinara, diskreditira, na svojoj ličnoj facebook stranici posvetio mi je nekoliko postova koje sadrže diskvalifikacije, moje slike montirane pomoću umjetne inteligencije i tvrdnje kojima me svrstava u neku grupu koja želi ugasiti univerzitet na kome je on doktorirao i koga zastupa pred sudom.
RP: Slušajući Vaše izlaganje, imena koja ste pomenuli, mjesta u kojima se ti univerziteti nalaze… Nemoguće je ne primijetiti kako u tom “poslu“ nema ni nacionalnih ni stranačkih ni entitetskih granica. Koliko i to ovu kriminalnu mrežu čini neprobojnijom?
Mahmutović: Ne postoji vjera, nacija, granice. Ako krenete iz Goražda vidjećete aktere do Italije, kada je riječ o Brčkom tamo imate aktera i iz Srbije i Hrvatske u suvlasništvima. Međutim, problem su napravili i ljudi koji obnašaju javne funkcije koji su očigledno zbog nekog finansijskog ili drugog interesa godinama bili i danas su u ulozi predavača na tim univerzitetima.
RP: I ranije su brojni slučajevi izdavanja diploma “ispod stola“ razotkrivani, neki čak i dokumentovani snimcima. Sankcije su bile minimalne ili nikakve. Šta vidite kao glavni uzrok?
Mahmutović: Voljela bih da nije tako, ali očigledno da postoji neka sprega između privatnih univerziteta i ljudi u pravosudnim institucijama.
RP: Društvo je već došlo, a tek će doći u još veću dubiozu, da važne društvene pozicije u politici, medicini, pravu, ekonomiji… preuzmu oni koji su fakultete završili na mjestima o kojima govorimo u ovom intervjuu. Kolika je to opasnost za budućnost?
Mahmutović: Da bi uništili jedno društvo prvo mu uništite obrazovanje, mi smo na dobrom putu da nam se dogodi to uništenje.
RP: Diplome sumnjivih univerziteta vrednuju se jednako kao i one koje izdaju visokoškolske ustanove na kojima se itekako mora “zagrijati stolica“. Kakva se poruka šalje onima koji i dalje vjeruju u ozbiljno visoko obrazovanje i žele znanje sticati na ozbiljnim institucijama, sa ozbiljnim profesorima?
Mahmutović: Godinama se mojoj generaciji šalje poruka da nije važno učiti, već imati novac i vezu. Ukoliko se sad ne suprostavimo tome kao generacija koja je na svojoj koži osjetila posljedice ovakvog sistema, narednoj generaciji ne ostavljamo ništa dobro u nasljedstvo. Djeca nam neće birati sredstva da dođu do cilja. Zbog toga je važno da obrazovanje ozdravi. Potpuno sam svjesna da će ovo biti dugi proces i da je njegov kraj neizvjestan, ali vjerujem opet u sebi negdje da imamo snage da izguramo ovu priču do kraja.
