Prusac je Godinjak (bili u procesu brakorazvodne parnice), ubio iz službenog pištolja. Naime, on je, prenose mediji, uposlenik zaštitarske agencije SEC ONE, a pištolj nije smio nositi van radnog mjesta. Agencija je, navodno, propust prijavila tek nakon što je obznanjeno da je njihov uposlenik počinio ubistvo.
– Lice (…) kojem je oružje povjereno može ga koristiti i njime rukovati samo za vrijeme obavljanja poslova u objektu, odnosno na prostoru na kome se obavlja djelatnost i pravcu kretanja transporta koji obezbjeđuje, a u vremenskom periodu dok se oružje ne koristi, čuva se na bezbjednom mjestu tako da pristup tom oružju ne mogu imati neovlaštena lica, navedeno je u članu 21, stav 2, Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo.
Izrečene mjere
Također, Pruscu je bila izrečena mjera zabrane prilaska supruzi jer ga je u više navrata prijavljivala za prijetnje i uhođenje. Prve informacije o nezakonitom ponašanju Tarika Prusca policija je dobila 22. februara, kada je policiji na Dobrinji Elma Godinjak prijavila da je od supruga primila prijeteće i uvredljive poruke nakon što mu je saopćila da se želi razvesti. Istog dana Godinjak je upućena u Policijsku upravu Novi Grad Sarajevo, ali je tada odbila svjedočiti protiv supruga, ali je policija, u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u prodici i nasilja nad ženama u FBiH, izvršila procjenu rizika za djecu, te su Pruscu 22. februara izrekli hitne mjere, o čemu je obaviještena dežurna sutkinja za prekršaje Općinskog suda u Sarajevu Aida Osmanspahić.
Dva dana kasnije, pred isticanje hitnih zaštitnih mjera, Policija je uputila zahtjev za izricanje zaštitnih mjera prema nasilnoj osobi Prusac Tarik, te o svemu obavijestila Centar za socijalni rad, ali je Općinski sud u Sarajevu tada obustavio postupak naglasivši da “ne postoje uslovi za izricanje zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u prodici i nasilja nad ženama u FBiH”, jer je Elma Godinjak odbila svjedočiti. Bez obzira na to, MUP KS je 3. marta kompletan materijal dostavio Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
U utorak, 7. aprila ove godine Elma Godinjak je obavijestila policiju da je četiri dana ranije, 3. aprila, njen suprug došao na njeno radno mjesto i rekao: “daj razgovaramo, nemoj na ovaj način završit ću u zatvoru, ako me prijaviš ostat ću bez posla,neću moći davati novac za alimentaciju djeteta”. 4. aprila Prusac je, navodno, automobilom presreo Elmu Godinjak, rekavši da je “došao po dijete”, a 5. aprila je uhodio Elmu, ali joj nije prilazio. MUP KS je o ovoj prijavi obavijestio Tužilaštvo KS, a dežurna tužiteljica Alma Džinović je utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu Nasilje u porodici.
Policija je 7. aprila izdala hitne zaštitne mjere, a 8. aprila Općinski sud u Sarajevu, donio je Rješenje kojim su Tariku Pruscu izrečene zaštitne mjere “zabrana približavanja žrtvi nasilja” i “zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja” bračne partnerke Elme Godinjak.
Mjere su bile na snazi i jučer, na dan ubistva, a od 8. aprila do 1. maja Elma Godinjak nije obavještavala policiju da joj se suprug približavao.
Reakcije
Uz saučešće porodici Elme Godinjak, Duška Jurišić, bivša novinarka i aktuelna zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, ističe da je svjesna da će i najteža zatvorska kazna za ubicu biti kratkotrajna utjeha porodici i prijateljima.
– Ukoliko je tačna informacija advokatice Elme Godinjak da je prijavljivala kršenje mjere zabrane približavanja, MUP i Tužilaštvo Kantona Sarajevo dužni su javnosti objasniti zašto nisu određene mjere zadržavanja, odnosno zašto nije zatražen pritvor. To su mjere, koje su propisane novim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama FBiH, uključujući i kaznu do tri godine zatvora u slučaju kršenja mjera zabrane približavanja žrtvi. Ukoliko je bilo sistemskih propusta, pojedinci moraju odgovarati, navela je Jurišić.
Podsjeća zamjenica da je u toku sudski postupak protiv dva policajca iz Kalesije, koji nisu preduzeli mjere da zaštite Inelu Selimović i njenog maloljetnog sina, koje je ubio njen suprug Emir Selimović.
– Femicid nije incident, već posljedica dugotrajne izloženosti nasilju od strane počinioca. To je ubistvo učinjeno s osjećajem superiornosti i nadmoći nad ženom, zasnovano na stereotipima o ulogama žene i muškaraca. Skoro 50 posto žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od partnera. 80 posto građana smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, navela je Jurišić, pozvavši da se ne dozvoli da se od nasilnika pravi heroj, a od žrtve krivac.
– Svaki novi slučaj, od Nizame do Elme, dokaz je da ne smijete odustati od traženja zaštite i odgovornosti. I sistema i društva. Društva, čije stanje svijesti se mora mijenjati. Jer nasilje nije privatni problem. Nasilje niste dužni trpiti. Nasilje se mora osuditi i kažnjavati, zaključila je Jurišić.
Nijedan zakon, nijedna zaštita, neće spriječiti čovjeka koji izgubio kontroli da učini ono što je namjerio, poručila je novinarka i TV voditeljica Vanja Semić. Ističe kako godinama priča o važnosti mentalne podrske i kontinuiranog rada da bi se spriječilo da ljudi izgube kontrolu.
– Da se osnaže oni koji pate… Mentalno zdravlje mora biti prioritet i dostupno svima. Kontinuirana edukacija o odlasku kod psihologa/psihijatra podjednako je važna kao i odlazak kod bilo kojeg drugog liječnika i mora biti svakodnevna, zaključila je Semić.
Novinarka Zina Tandir ističe da sistem ne štiti žene i da policija često nema sluha za one koje prijavljuju nasilje. Ukazuje i na one koji u komentarima na društvenim mrežama otvoreno podržavaju nasilje.
– Najčešće su to muškarci, ali, nažalost, među njima se nađe i poneka žena. Njihovi stavovi nisu bezazleni. Na ovaj način se stvara prostor u kojem se nasilje normalizuje. Nažalost, jedino što možemo jeste ovakve komentare javno objavljivati po društvenim mrežama i upozoravati na njih, jer pravnih posljedica po ovakve osobe neće biti. Zašto? Zato jer nemamo sistem koji adekvatno prepoznaje i procesuira ovakvo ponašanje, jasna je Tandir.
Dodaje da ju je posebno uznemirio i način na koji pojedini mediji izvještavaju o femicidu.
– Šta znači formulacija “ne zna se motiv ubistva“? Koja je svrha objaviti fotografiju žrtve femicida i njenog maloljetnog djeteta na društvenim mrežama? Šta se time želi postići? Kakav je javni interes u senzacionalističkim naslovima poput: “Ovo je žena ubijena jučer na Dobrinji”? I šta znači izjava “bio je miran“? Vrijeme je da prestanemo normalizovati nasilje, poručile je Tandir, dodavši kako bi žene koje prijavljuju nasilje bile zaštićene kada bi postojao sistem, a nasilnici bili iza rešetaka.
– Da imamo sistem, svi ovi koji u komentarima opravdavaju femicid do sada bi već bili privedeni. Da sistem funkcioniše jos jedna žena, majka, ne bi bila žrtva femicida. Ovako se samo možemo zgražavati nad komentarima koje čitamo, zaključila je Tandir.
Krivični zakon Federacije BiH od augusta 2025. godine prepoznaje femicid kao posebno krivično djelo, te su propisane kazne od 10 do 45 godina zatvora. Stručnjaci godinama upozoravaju da svako novo ubistvo žene pokazuje duboku društvenu krizu, u kojoj se nasilnici često nedovoljno osuđuju, dok se žrtve dodatno stigmatizira, posebno na društvenim mrežama. Sistemska edukacija, psihološka podrška i insistiranje na nenasilnoj komunikacije, ističu, ključni su za sprječavanje budućih tragedija.
