Ta prljava pojava posebno se intenzivira s približavanjem nekih izbora, a opći su tu, bukvalno na dohvat ruke… Bajram, pa koji dan godišnjeg odmora i dok se okreneš skontaš da nisi bio dovoljno prljav, jer narod to voli, čita, klikće, svađa se u tvoje i svoje ime sa (ne)istomišljenicima… Vole to i mediji, najveći dio njih, jer opet – narod klikće, a svaki klik je zlata vrijedan, makar udaren i na smeće koje se prenese iz objave na društvenim mrežama onog nečastivog koji se sprema za izbore i spreman je na svaki način privući pažnju ne bi li neko ispunio kružić (novi način glasanja na predstojećim izborima s modernim tehnologijama) pored njegovog ili imena mu stranke 04. oktobra.
Posljednji, među svakodnevnim primjerima, koji potvrđuju da je politika jednako najstariji zanat na svijetu, ali “ako je vode kurvari“, kako je to savršeno konstatovao pokojni hrvatski pjesnik, filozof i političar Vlado Gotovac, jeste besmislena, ponižavajuća i apsolutno bespotrebna medijska rasprava državnog ministra odbrane BiH Zukana Heleza i predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto oko radnih dana pred predstojeći Bajram.
Prvo je Helez, kao zamjenik predsjedavajuće reagovao na zakazivanje sjednice Vijeća dan prije Bajrama, poručivši da je “donesena uz potpuno ignorisanje važnosti ovog vjerskog praznika, ali i uz kršenje dosadašnje prakse međusobnog uvažavanja u državnim institucijama“, te da zato neće “prisustvovati kolegiju Vijeća ministara BiH, niti bilo kome dati ovlaštenje“, a pozvat će i “ministre iz reda bošnjačkog naroda da ne prisustvuju najavljenoj sjednici”.
Onda je Krišto navela da Helezove tvrdnje nisu tačne, da je datum sjednice bio predmet rasprave na prethodnom zasjedanju, da su bošnjački ministri bili su saglasni da bude održana u utorak, 26. maja u jutarnjim satima, te da “primjedbe nije imao ni prisutni savjetnik iz Ureda ministra obrane BiH”.
Nagovorila mu se predsjedavajuća, spuštajući se time upravo na isti nivo, još svašta, pa se Helez opet, još bespotrebnije oglasio poručivši da ona “bez stranačkog šefa (Dragan Čović – op. a.) ne može ni do toaleta otići, da je on uvijek “dostupan za razgovor, dogovor i kompromis“ i da ga niko nije kontaktirao… Bla, bla, bla…
Možda im je oboma, posebno Helezu kao začetniku ove nadasve glupe rasprave, bilo lakše nazvati i kao zamjenik, ali prije svega kolega iz iste “firme“, te zatražiti/zamoliti odgađanje najavljene sjednice, a što bi, vjerujemo, Krišto bez problema prihvatila.
Ali ne, svekolika javnost na koju, kao na glasačko tijelo u oktobru cilja Helez, ne bi se mogla podičiti “stavom“, “snagom“ i “odlučnošću“ ovog bošnjačkog ministra, kafanskog, često alkoholiziranog kabadahije i njegovom brigom o pripremama za predstojeći Bajram.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Možda najbolju ocjenu Heleza i desetina, pa i stotina njemu sličnih populista, je dao u intervju za portal Res Publica univerzitetski profesor Adis Arapović istakavši da je politika danas “loša i nemaštovita teatarska predstava gdje svako igra svoju ulogu – nacionalni čuvari, evropski reformatori, žrtve velikih sila – a publika postepeno odlazi iz sale“.
– Oni koji ostaju gube vjeru u mogućnost promjene. Paradoks je što imamo više političkih opcija nego ikad, ali manje stvarnih izbora za građane. A to je iz razloga što je političko podzemlje centar moći i diktira veći dio stvarne političke dinamike. Zbog toga imam gađenje i manjak ambicije da se bavim praktičnom politikom danas, poručio je Arapović.
U komentaru Helez-Krišto populizma, za portal Res Publica, sociolog Srđan Puhalo ističe da se približavaju izbori, a što samo po sebi podrazumijeva da se “moraju braniti interesi svoga naroda“.
– Važno je i to da sastanak pada u sred srijede, pa je veoma teško povezati sve te dane. Ne vidim ni razlog zašto se sjednica ne bi i održala, jer je to divna prilika da Helez i počasti kolege u Vijeću ministara, te i na taj način proslavi Bajram, ističe Puhalo.
Nije Helezu dovoljno što je u poziciji moći, s koje može, bez problema i posljedica, jednostavno, bez najave i bez opravdanja, ne doći na najavljenu sjednicu, kao i brojne prošle, pa i brojne buduće.
Desetine hiljada drugih u utorak će na posao, mnogi i u srijedu, četvrtak… I to za puno manji novac od onoga koji prima Helez i njemu slični da bi potpaljivali atmosferu bespredmetnim žalopojkama po društvenim mrežama, uvredama koje svakodnevno sipaju pred kamerama i mikrofonima, te saopćenjima koja šalju medijima.
Žalopojke po društvenim mrežama ostalih koji će na posao nikoga ne zanimaju, oni saopćenje ne mogu poslati, ali su primorani za minimalac ili nešto više od toga, raditi i dan pred Bajram i dan pred Božić, pa onda i prvi dan Bajrama, Božića…
Sve dok u bh. teatru apsurda glavni glumci budu na ovaj način igrali uloge, budućnost publike nije nimalo obećavajuća.
