O predstojećoj borbi za poziciju u Predsjdništvu BiH, ali i o računici SDA, te politici HDZ-a BiH proteklih godina, u intervjuu za Res Publica govori Zoran Krešić, dugogodišnji novinar i politički analitičar.
RP: Poznata su, za sada, dva kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda za opće izbore. Kandidatkinja HDZ BiH je Darijana Filipović i kandidat DF je Slaven Kovačević. Ko je, po vašem mišljenju, bliži fotelji u Predsjedništvu?
Krešić: Nažalost, odgovor na pitanje ponajprije ovisi o tome hoće li bošnjačke stranke i bošnjački birači i ove godine presuditi tko će, uz bošnjačkog, biti i hrvatski član državnoga vrha. Bošnjački birači su četiri puta brojniji i to je do sada bilo presudno kada se odlučivalo o tome raspletu. Ukoliko pak presudnu ulogu za izbor hrvatskog člana budu imali hrvatski birači onda se “zna” tko će to biti – Darijana Filipović.
RP: Za naredni mandat nije se mogao kandidovati, mnogi će reći drugi bošnjački kandidat i aktuelni član Predsjedništva Željko Komšić, no, tu je Slaven Kovačević, za kojeg je i Evropski sud za ljudska prava naveo da je u proteklim godinama manipulisao izjašnjavanjem o nacionalnosti. Kako gledate na njegovu kandidaturu s obzirom na sve činjenice?
Krešić: Slaven Kovačević doista se čini poput loše kopije Željka Komšića. A Komšić za Hrvate predstavlja sinonim nepravde, prijevare, nejednakosti. No, zbog toga mu moraju biti i zahvalni. Nitko nije na jednostavniji način ponudio argumente, inače PR-ovski smotanoj hrvatskoj ekipi, da dokaže kako se radi o diskriminaciji. Sada, kada govorimo o Kovačeviću, važno je znati kako on formalno nema, za razliku od Komšića, makar javnu potporu SDP-a, SDA… koje su stajale iza Komšićevih rezultata. Kovačević je k tomu i jako loš, neuvjerljiv kandidat. Primjerice, mislim da bi veće izglede imao Vlatko Glavaš ili pak Zlatko Miletić.
RP: Kovačević i DF, kao i u proteklim mandatima Komšić, računaju na glasačko tijelo partnerske SDA. Vjerujete li da će SDA opet sebi dozvoliti luksuz rasipanja glasova i novi poraz od Denisa Bećirovića iza koga je ponovo, kao i 2022. godine, stao veliki broj većih i minorni stranaka?
Krešić: Ovi izboori će, po meni, pokazati ponajprije je li projekt Komšić bila samo stvar političkog ili strateškog nacionalnog pozicioniranja Bošnjaka. I one famozne 2:1 za BiH. Ukoliko novi Komšić ipak pobijedi, čak iako je iznimno loš kandidat u pitanju, onda nakon petog puta, a to čak nadilazi i marfijeve zakone (ne onoga bivšeg veleposlanika), jer je onda jasno kakvu se to državu želi. S Hrvatima kao politički razoružanom manjinom. Uvjetno rečeno, lijevi politički blok kod Bošnjaka je stao uz Denisa Bećirovića.
Matematika SDA
Mislim da je ovdje važno uzeti u obzir najmanje dvije stvari i kalkulacije u SDA. Prva je u slučaju da kandidat bude Bakir Izetbegović. A druga pak netko drugi. Od toga će ovisiti hoće li imati glasova za “posuditi” pričuvi iz DF-a za hrvatskog člana Predsjedništva. Naime,, ako su sigurni u SDA da gube utrku za člana Predsjedništva BiH, onda im je najbolje investirati u hrvatskog člana Predsjedništva, koji pak povećava izglede da ova, najsnažnija stranka u sljedećem sazivu, dobije predsjedavajućeg ili predsjedavajuću Vijeća ministara BiH. Ako pak izgube i bošnjačkog i hrvatskog, onda pak ovise o HDZ-u i SDP-u.
RP: Rasipanje se, s druge strane, može očekivati i u hrvatskom glasačkom tijelu. Poznato je da hrvatska “petorka” ne odustaje od toga da ima svog kandidata za Predsjedništvo BiH. Koliko to može odmoći Darijani Filipović u “okršaju” sa Slavenom Kovačevićem?
Krešić: Brojke su u slučaju Hrvata presudne. Prvi put kada je Komšić 2006. zasjeo u državni vrh, presudila je podjela unutar HDZ-a. Ivo Miro Jović i Božo Ljubić imali su zajedno oko 130.000 glasova, a Komšićć 106.000 i preuzeo je poziciju na koju je još u tri navrata biran. Očekujem, iskreno, razboritosti kod Hrvata i postizanje dogovora o jednome kandidatu. S obzirom da je politika i tržnica, u ovome slučaju HDZ BiH mora pokazati daleko veću odgovornost i ponuditi adekvatnu “kompenzaciju” za odustajanje od utrke za člana Predsjedništva BiH.
RP: Koliko Darijani Filipović može značiti podrška premijera Hrvatske i predsjednika HDZ HR Andreja Plenkovića?
Krešić: Jako puno. Plenković je definitivno politička figura koja ima bitnog utjecaja za utvrđivanje političkih koordinata Hrvata u Bosni i Hercegovini. Plenkovićeva potpora nije “vatrena, ratoborna, radikalna”, nego je upravo onakva da bude dovoljno snažna prema hrvatskom biračkome tijelu u BiH. A s druge strane, što je jako važno, ne bude iritantna prema “političkome Sarajevu”. Gospodin Plenković će posve sigurno imati ulogu i oko dogovaranja hrvatskih stranaka za jednoga kandidata..
RP: Je li podrška zvaničnika van BiH kandidatima na izborima u BiH, miješanje u unutrašnja politička pitanja u BiH?
Krešić: Može se reći da jeste. No, apsolutno ne smatram prijepornim. I to svi rade. No, nije specifikum BiH. Primjerice bivša njemačka kancelarka je podržala u kampanji Plenkovićev HDZ. JD Vance je neuspješno gurao Orbana. Ili pak Erdogan SDA i Izeetbegovića..
RP: Na opće izbore se ponovo ulazi bez izmjena Izbornog zakona BiH, na kojima godinama insistiraju hrvatski politički dužnosnici? Koga smatrate odgovornim?
Gušenje opozicije
Krešić: Sve sudionike procesa. Hrvatske stranke ponajprije, a onda i bošnjačke. Međunarodnu zajednicu također. Pa potpisan je takozvani Mostarski sporazum 2020., a onda u Neumu i Sarajevu vođeni razgovori o tome. Umjesto koraka naprijed, svi su zastali oko toga cilja. Zamjeram hrvatskoj politici što u ovome slučaju izmjene Izbornog zakona nije uvjetovala drugim procesima dok se ne postigne dogovor. Na taj način sebe postavljaju u poziciju nebitnosti. Kada čitate izvješća svjetskih administracija o BiH, onda se spominju “problematična” djeca Srbi i Bošnjaci. Takvo je primjerice izvješće američke NSA za 2024. Hrvati se “podrazumijevaju”. Ako je to tako, onda su i oko ovoga pitanja mali izgledi da se riješi. Osim ako hrvatska strana ne pronađe svoj backdoor s administracijom u Washhingtonu. A toga nema. Naravno, postoji i odgovornost druge strane – bošnjačke. Treba prestati s greškama koje su rađene i u bivšoj Jugoslaviji.
RP: Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović poručio je hrvatskoj “petorci” da ne idu putem kandidovanja za Predsjedništvo BiH dok se ne dese izmjene Izbornog zakona, a da nakon toga može biti i deset kandidata. Opravdan zahtjev ili način gušenja opozicije i rušenje političke pluralnosti?
Krešić: Postoje argumenti za oba odgovora. Istina je da su Hrvati jedini “mentalni komunisti” s prostora bivše Jugoslavije. Od 1990. godine na svim izborima pobijedio je HDZ. Takav rezultat nema ni Lukašenko. Ali, nije problem u HDZ-u, niti u Hrvatima. Jednostavno, imaju grč od preglasavanja. I dok je toga, grupirat će se oko najsnažnije stranke. Nauštrb pluralizma.
Noćna mora BiH
RP: Mnogi će reći najlošiji mandat stranaka na vlasti prihodi se kraju. Posebno kada je državni nivo u pitanju. Protekle godine prošle su u blokadi procesa, reformi, evropskog puta… Ima li jednog lica ili stranke za koje bi se moglo reći da su najodgovorniji ili je odgovornost podjednaka?
Krešić: Mislim da treba biti pošten i reći da je to nažalost blizu istine. Ja ću ovoga puta iskoristiti džoker zovi i kao glavnog krivca okaraktteriziiratii bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphya. On je nappravio vlast, izbacio SDA. Kasnije se obračunavao s Dodikom, rušio sporazume koji su, kakvi god bili, plod domaće volje. On je za mene “the worst nightmare”.
RP: Ono što će ovaj mandat svakako donijeti je početak diverzifikacije snabdijevanja plinom, a preko Južne gasne interkonekcije, pod nedvosmislenim pritiskom administracije SAD. Vidite li na ovom slučaju recept i za neke druge procese u BiH?
Krešić: Sjajno je bilo vvidjeti kako se svi utrkuju kako će što prije SAD-u iisporučiti rrezultate. Kada vidite Venecuelu, Iran… onda je jasno svima da nema prostora “šupljoj”. Jedina loša stvar u tome je što nažalost Amerikanci neće naložiti našiima da tako sve provedu. Čak i EU put. A najbrži bi bio na američki warp pogon.
