O potezima, rezultatima i budućnosti Trojke, za Res Publica govori književnik, novinar, politički analitičar i bivši savjetnik člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Haris Imamović.
RP: Trojka, koja je na vlast, bar u Federaciji BiH, došla uz svesrdnu pomoć visokog predstavnika, generalna je ocjena, nije ostvarila rezultate koji su obećavani prije izbora 2022. godine. Šta vidite kao razlog?
Imamović: Stranke po pravilu ne urade ono što obećaju. Trojka nije izuzetak u tom pogledu. Jeste izuzetak u tome što je pretjerala u obećanjima. Stvarali su dojam da ćemo vrlo brzo u EU. Sjetimo se izjave Sabine Ćudić da zna kako vratiti 50.000 mladih u BiH. Ili izjave Konakovića da “dolaze drugačiji pregovarači”, pa će sve biti drugačije u BiH. Kao da je problem u BiH bio stav pregovarača iz Sarajeva.
Razlog neuspjeha je što je Trojka gajila sliku o sebi koja ne odgovara njenim realnim kapacitetima. Na planu strategije i visoke politike, Konaković, Ćudić, Forto i ostali su pokazali da se ne umiju nositi sa iskusnim vukovima iz SNSD-a i HDZ-a BiH. Svaki put su bili dovedeni na tanak led. Nikšić je nešto iskusniji, ali on nije imao autoritet unutar Trojke, kakav Dodik i Čović imaju u srpskom i hrvatskom bloku. Generalno je problem bošnjačke politike što nema glave.
Dojam je da su SNSD i HDZ izabrali Trojku
Na ekspertskom nivou, pokazalo se da Trojka nema kadrova. Na primjer, 2022. Željeznice Federacije su ostvarile najbolje finansijske rezultate od rata, ostvarivši dobit od 1,2 miliona KM. Onda su došli “eksperti” iz Naše stranke i šta je rezultat? Željeznice su nedavno objavile da su u minusu od 52 miliona. Samo tokom prošle godine su ostvarile gubitak od 35 miliona KM.
RP: Ni na državnom nivou politike Trojke nisu donijele previše benefita. Ostao je dojam da su u vlast na nivou države ušli jer su ih izabrali HDZ BiH i SNSD. Kako gledate na aktuelni mandat Parlamenta BiH i Vijeća ministara kada govorimo o radu parlamentaraca i ministara iz stranaka Trojke?
Imamović: Prva godina je bila solidna. Ostalo katastrofa. U prvoj godini su usvojili neke zakone, dobili pohvalu iz Brisela, ali nakon toga su uslijedile godine besplodne svađe. Da, ostao je dojam da su SNSD i HDZ izabrali Trojku, iako je potpredsjednik SDP BiH Zukan Helez više puta ustvrdio da je Predsjedništvo SDP-a izabralo SNSD kao partnera. Mislim da je Helez u pravu, ali dojam o kojem govorite nije slučajan, on je rezultat toga što su SNSD i HDZ imali kontrolu nad procesima u protekle tri godine. Trojka je isprva bila previše “meka”, a danas je previše “tvrda”. Nijedan od tih pristupa nije dobar.
RP: Tek nakon što su, ostao je dojam, shvatili težinu situacije u koju su se doveli, krenuli su u populistički pokušaj izbacivanja SNSD-a iz vlasti, svjesni da nemaju kapacitet za takvo nešto. Najavljivali su “brisanje gumicom”, “uklanjanje bagerom”… A priča je završila tako što su u Domu naroda BiH ostali bez člana Kolegija Kemala Ademovića, koji je napustio NiP. Šta ovo govori o politikama koje su vodili?
Imamović: Kada je Sabina Ćudić najavila izbacivanje SNSD-a, Konaković ju je najprije, s razlogom, ismijao. A kasnije joj se pridružio. Za sve to vrijeme, Nikšić nikad nije izjavio da će SNSD biti izbačen, jer je kao iskusan političar znao da od toga nema ništa. Čak i kad je čelnicima NS-a i NiP-a, na sjednici Vijeća za provedbu mira u junu prošle godine, saopćeno da OHR neće intervenisati kako bi omogućio smjenu SNSD-a, oni su i dalje nastavili s istom pričom. Mislili su da će nekog impresionirati u EU, ako nazovu SNSD ruskom podmornicom. Nisu s tim narativom spriječili ni posjetu SNSD-ovaca Bijeloj kući. Trojka je sad u fazi gdje su im svi drugi krivi, SDA, HDZ… Konaković napada visokog predstavnika. I on im je sada kriv. A možda i jeste, jer ih je on (nespremne) doveo na vlast.
RP: Ni odnosi unutar Trojke nisu savršeni. Čini se kako se čelnik SDP BiH Nermin Nikšić uspio “sačuvati”, posvetivši se premijerskoj poziciji u Federaciji, a isturivši predsjednika NiP Elmedina Konakovića. Vjerujete li da, nakon svega, mogu opstati kao koalicija i u izbornoj kampanji koja slijedi, ali i nakon općih izbora u oktobru?
Imamović: Nikšić se, nema sumnje, najmudrije postavio. On je mlađe partnere Ćudić i Konakovića često slao u minsko polje da počiste prije nego što on krene tuda. Odnosi unutar Trojke su nedvojbeno poremećeni. Vidimo da NiP neki dan pokreće oporezivanje kladionica, bez SDP-a i NS-a. Naša stranka se ponaša kao opozicija od dolaska Ćudić na čelo. “Ostavka” premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, tokom protesta u Sarajevu, bila je kulminacija toga. SDP-ovci puštaju priču da su spremni ići sa SDA (primarno kako bi smanjili pritisak na sebe sada).
Bećirović pozitivna nula
Trojka može opstati kao koalicija, ali ne može formirati vlast, bez SDA ili DF-a. Nisu imali dovoljno ruku ni prošli put, pa ih je OHR morao pogurati. Sada će imati još manje ruku, ali SAD su danas protiv uplitanja OHR-a. Problem Trojke je što je ostala bez svog istinskog lidera, Michaela Murphyja.
RP: Kako biste ocijenili rad člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića? Uspio je skupiti značajan broj stranaka, većih i minornih, kao podršku kandidaturi za novi mandat. Vjerujete li da može zadržati poziciju u Predsjedništvu BiH i naredne četiri godine?
Imamović: Bećirović je član Predsjedništva za vrijeme čijeg mandata su skinute sankcije Dodiku i to upravo kada je Bećirović najavljivao proširenje tih sankcija. On je član Predsjedništva, koji je sa Cvijanović preglasao Komšića. To nisu uradili ni Silajdžić, ni Izetbegović, ni Džaferović. Bećirović je član Predsjedništva koji nije napravio nikakav iskorak, već parazitira na onome što su drugi uradili (na primjer Program reformi, Zakon o odbrani, Strategija vanjske politike, i tako dalje). Riječju, Bećirović je pozitivna nula.
Nažalost, on ima šansu da bude ponovo izabran. Manju, jer nije 2022, kada je SDA ulazila u osmu godinu na vlasti, imala Sebiju Izetbegović u KCUS-u i centru medijske pažnje, imala protiv sebe Amerikance… Sada Bećirović ide pred građane sa četiri godine vlasti SDP-a, inflacijom, divljanjem cijena hrane, goriva, općom stagnacijom… Glavni razlog što ima šansu je što opozicioni blok, koji predvode SDA i DF, pretendira na dvije fotelje u Predsjedništvu, a Trojka samo na jednu.
Naime, na prošlim izborima, Denis Bećirović je imao 330 hiljada, a kandidati SDA i DF su imali 440 hiljada. Dakle, da su SDA i DF imali zajedničkog kandidata, taj kandidat bi sa oko 440 hiljada glasova SDA i DF-a pomeo Bećirovića. I 2022, i sad. A bez Bećirovićeve pobjede Trojka ne bi mogla u vlast.
Nadmoć Trojke nad SDA i DF
Umjesto zajedničkog nastupa, SDA i DF će ponovo rasuti tih 440 glasova na dva kandidata, Slavena Kovačevića i vjerovatno Bakira Izetbegovića i onda Bećirović ima dobre šanse, čak i ako sa 330 potone na 250 hiljada glasova. Stranke Trojke se mogu dogovoriti oko jednog kandidata, SDA i DF ne mogu.
Zato je moguća, čak izgledna pobjeda i Bećirovića, pa i kandidatkinje HDZ-a. Čak i ako Kovačević pobijedi, neće moći ništa, bit će u slučaju potrebe kao i Komšić preglasan od Bećirovića i Cvijanović. Neku noć na tribini DF-a u Tuzli moglo se čuti da je u ovom mandatu bilo 2:1 protiv BiH. Bolje je onda da su SDA i DF zajedno išli da sruše Bećirovića, čime bi srušili Trojku. Ali stranački interesu su bitniji od toga. Nadmoć Trojke nad SDA i DF-om je u tome što lakše mogu staviti po strani stranačke interese uime koalicijskog.
