Za bolji obuhvat djece programom obavezne imunizacije bitno je poboljšati komunikaciju i povjerenje između ljekara i roditelja, kao i povjerenje roditelja u zdravstveni sistem i u zdravstvene radnike, te ih usmjeriti na prave izvore informacija.
Pedijatrica u Domu zdravlja Kantona Sarajevo Belma Krdžalić Zečević kaže da su svakodnevno izloženi izazovu kako zapravo vakcinisati što veći broj djece, da bi povećali obuhvat imunizacijom. Ističe da su roditelji jako odgovorni kad se radi o zdravlju njihove djece, danas možda više nego ikad, ali ih više razloga sprječava da ih redovno i dovode na vakcinaciju.
– Kao što je strah od vakcina, strah od mogućih neželjenih posljedica vakcinacije ili nedovoljna informiranost, tačnije dezinformacije, koje oni čitaju na društvenim mrežama. I nepovjerenje je jedan od razloga, nepovjerenje u institucije, u zdravstveni sistem, pa čak i u same vakcine. Isto tako nekad im to nije prioritet, ponekad roditelji mogu reći da nemaju vremena, navela je neke od glavnih razloga slabijeg obuhvata vakcinacijom. Jedan od razloga je i organizacija procesa imunizacije u domovima zdravlja. Prema njenim riječima, jako nizak obuhvat imunizacijom je za DTPR vakcine (protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja), oko 65 posto.
– Za MMR vakcine (štite od morbila, zaušnjaka i rubeole), procent je niži od 50 posto, što je strašno. Da, jako je mali obuhvat. Da bismo imali kolektivni imunitet, trebalo bi da bude stepen obuhvata vakcinacijom više od 95 posto, istakla je Krdžalić Zečević, te potcrtala važnost kvalitetne komunikacije na relaciji ljekar-pacijent, kako bi roditelji bili što bolje informisani o imunizaciji djece.
– Ako će se već informisati putem interneta, ima portala gdje su dostupne detaljne informacije o svakoj od vakcina poput portala Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH ili UNICEF-a BiH. Tu se mogu roditelji informisati, o svakoj od vakcina, istakla je.
Podsjeća i da su vakcine najvažnija i najjača mjera sprječavanja zaraznih bolesti, javnozdravstvena mjera. Tako se zapravo povećava kolektivna odgovornost, “jer svi trebamo vakcinisati djecu kako bi djeca, koja ne mogu da budu vakcinisana zbog nekih hroničnih oboljenja, također bila zaštićena”.
