“Dobrovoljni odlazak“ Christiana Schmidta ili bolje rečeno njegovo međunarodno protjerivanje iz OHR (Republika Srpska ga nije prihvatila i priznala kao visokog predstavnika jer nije potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti UN), otvorilo je još značajnije pitanje – pitanje opstojnosti njegove najkontroverznije odluke tokom mandata – nametanja izmjene Krivičnog zakona BiH, čime je nepoštovanje odluka visokog predstavnika proglasio krivičnim djelom.
Upravo na osnovu te odluke, Sud BiH je u postupku protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, donio presudu kojom mu je na šest godina zabranjeno političko djelovanje, zbog čega je otišao je s pozicije predsjednika Republike Srpske. Još u decembru prošle godine Klub poslanika SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti odredbi Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Schmidt, a odluke Ustavnog suda, gotvo pola godine poslije, još nema.
Portal Res Publica je od Ustavnog suda zatražio odgovor na pitanje kada će razmatrati zahtjev Kluba SNSD za ocjenu ustavnosti člana 203a Krivičnog zakona, kao i samostalnog člana 4 Zakona o izmjenama i dopunama Krivičog zakona BiH, odnosno dijela koji je u Zakon oktroisao Schmidt. U odgovoru Ustavnog suda navedeno je da je zahtjev “pred Ustavnim sudom registriran pod brojem U-43/25 i da se nalazi u radu, te će biti riješen u skladu sa Pravilima Ustavnog suda, čim se za to steknu odgovarajući uslovi“.
– Napominjemo da od novembra 2022. godine Ustavni sud radi u otežanim okolnostima i sa nepotpunim sastavom, jer nadležno entitetsko zakonodavno tijelo propušta ispuniti svoju ustavnu obavezu da izabere sudije na upražnjene sudijske pozicije. Iz navedenog razloga ne mogu se održavati sjednice Velikog vijeća na kojima se u normalnim okolnostima donosio veliki broj odluka i Ustavni sud je prisiljen sve predmete rješavati isključivo na plenarnim sjednicama na koje se može uputiti samo ograničen broj predmeta. Ustavni sud nema mehanizme kojima može utjecati na otklanjanje ovog problema, ali nastoji svojim organizacijskim prilagođavanjima rada novonastalim okolnostima ublažiti njegove posljedice, kako bi ovakva situacija imala što manje utjecaja na postupke po predmetima pred Ustavnim sudom, ističe se u odgovoru.
Iz Ustavnog suda je u nekoliko navrata potcrtano da ne može preispitivati nadležnosti visokog predstavnika, ali da može odlučivati o ustavnosti odluka koje visoki predstavnik donese.
Ustavnopravna komisija Zastupničkog doma Parlamenta BiH je 13. februara 2026. godine usvojila Mišljenje prema kojem visoki predstavnik u BiH nema ustavnu nadležnost da donosi zakone.
Ustavni sud BiH je od Zastupničkog doma zatražio mišljenje o ustavnosti člana Krivičnog zakona 203a, koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika, a kolegij Doma odlučio je da Ustavnopravna komisija treba odgovori na zahtjev Ustavnog suda BiH.
Stručna analiza
Pravnik Damir Sakić, u objavi na društvenoj mreži X, objašnjava zašto je član 203a “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika” Krivičnog zakona BIH u suprotnosti sa Ustavom BIH i EKLJP.
– Između ostaloga, biće svakog krivičnog djela mora biti propisano na jasan, precizan i predvidljiv način. Sve kako bi fizička i pravna lica mogla uskladiti svoje ponašenje i znati unaprijed koje sankcije za izvršenje djela očekuje. Ovo djelo je uvršteno u zaštitnu grupu djela protiv međunarodnog prava, dok je zaštitni objekt – odluka visokog predstavnika. Biće djela sadrži blanketnu dispoziciju koja glasi “odluka visokog predstavnika”. Blanketne dispozicije sadrže pojmove koji nisu propisani Krivičnim zakonom i oni se popunjavanju iz drugih općih pravnih propisa (zakona, pravilnika, uredbi). Dok se blanketna dispozicija ne popuni, biću djela nedostaje bitan element. S obzirom na zaštitnu grupu, ova blanketna dispozicija bi se trebala popunjavati iz instrumenata međunarodnog prava. Da bi shvatili prethodno, ukazujem na krivično djelo iz člana 203 “Neizvršavanje naredbi i presuda Međunarodnog krivičnog suda”. Blanketne dispozicije “naredbi” i “presuda” popunjavamo iz Zakona o primjeni Rimskog statuta (Sl.Glasnik BiH 84/09) i instrumenata međunarodnog prava. Dakle, znamo šta su te naredbe i presude, ko ih donosni, u kojoj proceduri, sa kojim ovlašećenjima, koje su granice tih ovlašćenja, u kojim rokovima, koji su pravni lijekovi dostupni i ko vrši nadzor na radom toga tijela, ističe Sakić.
Zašto je član 203a “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika” Krivičnog zakona BIH u suprotnosti sa Ustavom BIH i EKLJP? Između ostaloga, biće svakog krivičnog djela mora biti propisano na jasan, precizan i predvidljiv način. Sve kako bi fizička i pravna lica mogla uskladiti… https://t.co/yzFD5qizFT
— Damir Sakić (@_DamirSakic) May 20, 2026
Poručuje još da u pitanju člana 203a “ne postoji niti jedan domaći pozitivni pravni propis niti domaći zakon sa stranim autoritetom, niti postoji instrument međunarodnog prava iz kojeg se može popuniti osnovna definicija pojma i odgovoriti na pitanje šta je odluka visokog predstavnika“.
– Kad nemamo ni osnovni pojam, ne znamo ni na osnovu kojih ovlašćenja se donose, koje su granice tih ovlašćenja, koja je procedura donošenja, kada i kako stupaju u pravnu snagu, ko vrši nadzor/kontrolu nad donošenjem tih odluka niti koji su eventuali pravni lijekovi za njih dostupni. Sve prednje izneseno, potvrdio je Sud BIH u presudi Miloradu Dodiku, kada je blanketnu dispoziciju popunjavao iz obrazloženja Odluka Ustavnog suda BIH u predmetima pojedinačnih apelacija i iz Presuda ESLJP. Obrazloženja presuda nisu pravno obavezujuća, a i da jesu, blanketne dispozicije se mogu popunjavati samo iz općih pravnih propisa ili instrumenata međunarodnog prava, dodaje Sakić.
Poručuje još da se izvodi jasan i nedvosmislen zaključak da je “biće krivičnog djela iz člana 203a KZ BIH propisano na način koji ne ispunjava standarde ESLJP i EKLJP u smislu kažnjavanja samo na osnovu zakona“.
– Prvo, jer se blanketna dispozicija ne može popuniti. Drugo, jer ostavlja prostor za proizvoljna tumačenja. Proizvoljno tumačenje od predmeta do predmeta razgrađuje i pravnu sigurnost i vladavinu prava i procesne garanacije. Ukratko to su razlozi neustavnosti. Što se tiče okolnosti da je ove dopune KZ BIH nametnuo Schmidt, Ustavni sud BIH je zauzeo pravno shvatanje prema kojem su odluke visokog predstavnika (kada je imenovan u skladu sa Aneksom 10) domaći zakoni sa stranim autoritetom, te su odmah nakon stupanja u pravnu snagu podložni kontroli ustavnosti, zaključuje Sakić.
